TERAPIJA PARKINSONIZMA
Ljekari specijalisti se često nalaze u situaciji da na osnovu kliničke slike pacijenta ordiniraju različite kombinacije terapije, koje imaju potencijalno najbolju prognozu za pacijenta. Uključivanje najefikasnije terapije podrazumijeva posmatranje pacijenta i prilagodbu stepenu bolesti kako i funkcionalnoj nesposobnosti. Tako u slučaju ukoliko je funkcionalna sposobnost pacijenta očuvana ili minimalnog stepena, tada je najbolje terapiju započeti na način da se pacijentu propiše jedan od lijekova koji ima neuroprotektivni učinak, a takvi su npr agonisti dopaminergičkih neurona ili MAO- B inhibitori (broj 2. I 3. u podjeli). S druge strane, ukoliko simptomi bolesti vremenom postaju izražajniji, a time I funkcionalna nesposobnost pacijenta teža I jača, tada je preporuka uvođenja levodope u terapiju. Ključno je znati da kada se levodopa primjenjuje, obično se upotrebljava skupa sa inhibitorima dopa dekarboksilaze u perifernim tkivima kao što su karbidopa ili benserazid. Razlog ovoj kombinaciji jeste smanjenje perifernih nuspojava levodope, te se pri tome oko 10 puta smanjuje terpijska doza lijeka.
LEVODOPA
Levodopa predstavlja lijek prvog izbora u terapiji Parkinsonove bolesti i to kao početna doza od 50 mg na dan a vremenom se postepeno podiže unutar 3-5 sedmica, sve do doze održavanja koja iznosi 400-600 mg levodope/dan. Kao I inače kod primjene lijekova, bitno je da se doza ne povećava naglo nego da se od davanja početne doze, stanje pacijenta pomno prati te se shodno njegovom odgovoru doza titrira I podešava sve do najboljeg kliničkog odgovora za pacijenta. Kao što je pomenuto, levodopa se koristi skupa sa inhibitorima dopa dekarboksilaze koji ne prolaze krvno-moždanu barijeru, a inhibiraju razgradnju dopamina. Vremenom, s obzirom da je levodopa lijek koji se dugotrajno primjenjuje u terapiji, dolazi do smanjenja terapijske efikasnosti levodope. Naime, na početku tretmena, levodopa svojim djelovanjem čak kod 80% bolesnika značajno popravlja rigiditet I hipokineziju, a kod 20% bolesnika je oporavak motornih funkcija kompletan. Neki od razloga koji mogu objasniti zašto dolazi do slabljenja terapijske efikasnosti levodope su progresija bolesti, nishodna regulacija receptora ili neki od drugih kompenzatornih mehanizama. Jasno je da levodopa, nažalost, nije lijek koji može popraviti I poboljšati sve simptome sa kojima se suočavaju pacijenti oboljeli od Parkinsonove bolesti, ali ipak primjena levodope kod većine bolesnika dovodi do produženja životnog vijeka te popravljanja prvenstvno motornih funkcija. S druge strane, lijek nije pokazan kao efikasan u popravljanju simptoma bolesti kao što su disfagija ili demencija.
Neželjena dejstva levodope su vrlo karakteristična te dominiraju dva glavna tipa nuspojava I to:
1. DISKINEZIJA
Pokazano je kako dugotrajna primjena levodope kod mnogih bolesnika dovodi do nastanka diskinezija odnosno nevoljnih pokreta. U tom slučaju, najčešće su prisutni nevoljni pokreti lica I ekstremiteta. Obim ovih pokreta I njihova jačina varijaju od pacijenata do pacijenata te vrlo često mogu biti jako izraženog karakrera. Ovaj neželjeni efekat nije trajan odnosno diskinezije se smanjuju smanjenjem doze lijeka ili eventualnom primjenom direktnih agonista dopaminergičkih receptora kao što su bromokriptin ili ropinirol. Naime, pokazano je kako smanjenje doze levodope dovodi do smanjenja nevoljnih pokreta ali time se rigidnost mišića pogoršava.
2. “ON-OFF FENOMEN”
Drugi problem dugotrajnog liječenja Parkinsonove bolesti levodopom jeste pojava tzv. “on-off fenomena” koji se javlja u više od 50% bolesnika nakon pet godina liječenja levodopom. Bitno je naglasiti kako se ovaj fenomen javlja samo kod pacijenata koji su liječeni sa levodopom, dok se kod onih koji su liječeni sa nekim od drugih anti-PB lijekova, navedena nuspojava ne javlja. Glavna karakteristika koja opisuje ovaj fenomen jeste nagla promjena faza kliničke slike kod pacijenata, koja se manifestuje tako da fazu normalne pokretljivosti iznenada zamijeni faza izražene hipokinezije I rigidnosti. Ova promjena faze može da traje od nekoliko minuta pa sve do nekoliko sati, nakon čega se bolesnik opet vraća u početnu fazu, odnosno u stanje normalne pokretljivosti. Najbolji primjer ovog fenomena jeste kada bolesnik nije u stanju da ustane sa stolice na koju je prije samo nekoliko minuta ranije sjeo, bez poteškoća. Mehanizam kojim bi se objasnio razlog nastanka ovog fenomena, još uvijek nije jasno razjašnjen, iako su ponuđeni neki od mogućih razloga. Tako npr. prema jednoj teoriji smatra se kako su brze promjene faza kod bolesnika posljedica promjene koncentracije lijeka u plazmi ili smanjenja sposobnosti neurona da skladište dopamin, kao posljedica progresije bolesti tokom dužeg vremenskog perioda.
Pored dva glavna neželjena dejstva levodope, koji su po svojoj prirodi javljanja hroničnog toka, odnosno javljaju se tokom dugotrajne primjene lijeka, razlikujemo I neka od akutnih neželjenih dejstava (nestaju nakon nekoliko sedmica), kao što su:
- Mučnina I gubitak apetita
- Hipotenzija
- Sindrom sličan shizofreniji
- Halucinacije
- Konfuzija
- Dezorijentiranost
- Nesanica
- Noćne more
Pored navedenog faramkološkog liječenja Parkinsonove bolesti, danas, u novije vrijeme, moguća je i hiruška terapija koja je rezervisana za pacijente sa uznapredovalim stadijumom bolesti ili kod neefikasnosti lijekova. Jedan od primjera invazivnih metoda liječenja Parkinsonove bolesti jeste visokofrekventna električna stimulacija subtalamičkog jedra.
REFERENCE:
1. Rang HP, Dale MM, Ritter JM, Moore PK. Pharmacology – Farmakologija, osmo
izdanje – prevod. Beograd: Data Status; 2015.
2. Kantardžić Dž. i saradnici. Neurologija. Sarajevo: Svjetlost; 2001.









