- afekt = kratkotrajna, nagla, intenzivna reakcija koju vide i drugi
- raspoloženje = dugotrajni subjektivni osjećaj, kojeg drugi mogu a i ne moraju zamijetiti
1. Manija2. Bipolarni afektivni poremećaj3. Depresija4. Povratni depresivni poremećaj5. Perzistirajući poremećaj raspoloženja6. *Ostali poremećaji raspoloženja
1. Disruptivni poremećaj rasploženja2. Perzistentni depresivni poremećaj (distimija)3. Premenstrualni dismorfni poremećaj
1. Teorija monoamina (dopamin, serotonin, noradrenalin), uz kompleksne odnose s drugim sistemima (GABA-ergičkim, glutamatnim, endogenim opioidima)2. Poremećaj cirkardijarnog ritma (ciklus budnost-spavanje)3. Endokrinološka teorija (os hipotalamus – hipofiza - nadbubrežna žlijezda)4. Hronična inflamacija (povišenje upalnih parametara poput IL-1, IL-1, TNF, INF-gama, CRP, prostaglandina)5. Polimorfizam gena za receptore i neurotransmitera6. Neuroradiološke promjene (promjene aktivnosti pojedinih regiona)7. Psihodinamska teorija (po Freudu, gubitak voljenog objekta)8. Bihevioralna teorija (neodgovarajuće socijalne vještine jedinke)9. Kognitivna teorija (npr. naučena bespomoćnost)10. Teorija životnih događaja (izostanak prilagodbe)
Da bismo uopšte govorili o bilo kojim mentalnim poremećajima, bitno je znati koje psihičke funkcije, u sklopu psihopatologije, mogu biti izmijenjene u statusu pacijenta kod depresije:
Bitno je napomenuti i da postoji više vrsta depresije u odnosu na pojedine kriterije: unipolalrna/bipolarna, tipična/atipična, perzistentna/povratna, nepsihotična/psihotična... Sve ovo čini depresiju, iako se ona čini vrlo očiglednom, teško detektabilnom u ranim stadijima kad bi liječenje bilo najučinkovitije. Zbog povišenog nivoa kortizola kod ovih pacijenata (i vjerovatno još nekih faktora) – što objašnjava endokrinološka teorija - ukoliko se simptomi ne uspiju kupirati, u kasnijim stadijima dolazi do kognitivnog propadanja.
Trijas koji karakteriše depresiju (prema kognitivnog teoriji) je negativno mišljenje o sebi, svijetu i budućnosti. Pacijenti opisuju osjećaj bespomoćnosti, gubitak volje za aktivnostima koje su im nekad pričinjavale zadovoljstvo, nemogućnost da uopšte dožive zadovoljstvo, probleme sa spavanjem (koji mogu biti i hipersomnija i insomnija), probleme s apetitom, izražene ideje krivnje i bezvrijednosti, nemogućnost da se skoncentrišu ili održe pažnju, konstantni umor, kao i iritabilnost. Ipak, najbitniji su oni koje nazivamo «tipičnim simptomima», gdje spadaju: depresivno raspoloženje, gubitak interesa i zadovoljstva u svakodnevnim aktivnostima i smanjena životna energija. Razmatrajući teoriju monoamina, svaki od ovih simptoma može se pridružiti sniženom nivou određenog neurotransmitera, shodno njihovim ulogama (dopamin – zadovoljstvo i nagrada, pažnja, motorno funkcionisanje; serotonin – spavanje, raspoloženje, procesuiranje emocija; noradrenalin – koncentracija, energija i budnost, interes).
Svi pobrojani simptomi se mogu zadržati na mentalnom planu, bez somatizacije. Ukoliko do toga dođe, moguća je cijela paleta simptoma koji potiču najčešće od vegetativnog nervnog, gastrointestinalnog, kardiovaskularnog sistema, ili pacijenti osjete bolove u različitim dijelovima tijela.
Fizički, ovi pacijenti mogu biti prepoznati po pognutom držanju, tužnom ili indiferentnom izrazu lica i često zapuštenog izgleda, budući da počnu zanemarivati ličnu higijenu, što uvjetuje i da se neko o njima mora brinuti.
Liječenje depresije može biti jako kompleksno (o tome detaljnije drugi put :D), komplikujući se slučajevima rezistentne depresije (30% svih slučajeva). Moguća je farmakoterapija, psihoterapija, terapija svjetlom (kod sezonske depresije), duboka moždana stimulacija. Najšire korištena farmakoterapija su tzv. SIPPS-i – selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (eng. SSRI) - sami ili u kombinaciji s nekim anksiolotikom (benzodiazepinom), antidepresivom drugačijeg djelovanja ili antipsihotikom, ukoliko za to postoje indikacije. Liječenje je potrebno provoditi dugo, čak i nakon inicijalnog povlačenja simptoma, kako bi se smanjila mogućnost relapsa.
Ono o čemu možda trebamo i više govoriti su neki zanimljivi faktori koji utiču na precipitaciju, pogoršanje ili poboljšanje u okviru poremećaja raspoloženja, a posebno depresije
Literatura:
Psihijatrija – Medicinska naklada, 2015.
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK558911/
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC7436997/
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC6450286/
https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/28137247/
https://academic.oup.com/jn/article/146/2/243/4584832
https://journals.lww.com/psychopharmacology/Abstract/2015/08000/Chronic_Supplementation_of_Curcumin_Enhances_the.9.aspx
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4820549/
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC6857327/
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5794524/