OBLICI DEVIJANTNOG PONAŠANJA U BOSNI I HERCEGOVINI– UZROCI I POSLJEDICE (ALKOHOLIZAM) , UTJECAJ I DJELOVANJE NA RAZLIČITE STAROSNE DOBI
DEVIJANTNO PONAŠANJE (kasnolat. devians, prema deviare: skrenuti s puta), ponašanje koje odstupa od društveno zadanog ili najpoželjnijeg oblika ponašanja, suprotno od konformizma.
ALKOHOLIZAM
Alkoholizam je psihički poremećaj koji dovodi do brojnih patoloških procesa i mijenja način na koji mozak funkcionira. Kad popijemo piće, ono dospijeva u želudac i preko sluzokože želuca ulazi u krvotok. Krv ga prenosi kroz organizam u sve organe i dijelove tijela. Iz svega ovoga jasno je da dugotrajna konzumacija alkohola izaziva brojna oštećenja unutar čitavog organizma kao npr.:
-Oštećenje nervnog sistema: odumiranje moždanih ćelija u kori mozga te posljedično moralno, umno propadanje, promjena osobnosti, nekritičnost, zaboravljivost;
-Oštećenje malog mozga: smetnje ravnoteže i drhtanja prstiju;
-Oštećenje perifernih živaca (nesiguran hod, paraliza);
-Alkoholna epilepsija;
-Karijes, paradentozu;
-Oštećenje srčano-žilnog sustava;
-Oštećenje probavnog sustava;
-Psihičke poremećaje (promjene raspoloženja, depresija, delirium tremens – psihomotorni nemir, strah, potpuna dezorijentacija u vremenu i prostoru te karakteristične halucinacije sitnih životinjica ili insekata, patološka ljubomora i drugo).
Stavovi prema alkoholizmu formiraju se već u djetinjstvu i ranoj adolescenciji i to vrlo često po modelu identifikacije s najbližima. Alkoholizam kao takav porodična je bolest. Na žalost kod nas stoljećima gradi se pozitivan odnos prema konzumaciji alkohola i tolerantan odnos spram „neupadljivih alkoholičara“ tzv. funkcionalnih alkoholičara (ljudi koji radno i porodično sasvim zadovoljavajuće funkcioniraju i koje okolina ne percipira kao alkoholičare već kao ljude koji vole popiti).
Uzroci
Česta rečenica je da je alkoholizam genetski nasljedna osobina, što je čista neistina. Alkoholizam je osobina koja je kod nekih osoba prihvaćena, dok kod drugih ne, nema veze sa genetikom i nasljeđem. Neka istraživanja upućuju da se ljudi s rizikom od alkoholizma teže otruju nego nealkoholičari, što znači da je mozak prvih manje osjetljiv na učinke alkohola. Osobu mogu učiniti sklonom alkoholizmu neka podloga i crte osobnosti. Alkoholičari često dolaze iz razorenih obitelji i odnosi s njihovim roditeljima su često poremećeni. Alkoholičari su skloni osjećaju izoliranosti, samoći, stidljivosti, depresiji ili neprijateljstvu. Mogu pokazivati samouništavajuća ponašanja i mogu biti spolno nezreli. Ipak, zloupotreba alkohola i ovisnost su tako česti da se alkoholičare može pronaći među ljudima svakog tipa osobnosti.
Biološki učinci
Alkohol se iz tankog crijeva brzo apsorbira u krvnu struju. Kako se alkohol brže resorbira nego što se razgrađuje i uklanja iz tijela, razine alkohola u krvi brzo rastu. Mala količina alkohola u krvi se izluči nepromijenjena u mokraću, znoj i izdahnuti zrak. Pretežna većina alkohola razgrađuje se u jetri i daje oko 210 kalorija od svakih 28 g (7 kal/ml) uzetog čistog alkohola. Alkohol odmah snižava funkcije mozga; koliko je to sniženje ovisi o njegovoj razini u krvi―što viša razina, to veće oštećenje. Razinu alkohola se može mjeriti u krvi ili ocijeniti mjerenjem količine u uzorku izdahnutog zraka. Državni zakoni ograničuju razinu alkohola u krvi koju osoba smije imati za vrijeme upravljanja vozilom. Većina država postavlja granicu za upravljanje vozilom od 0,1 (100 miligrama alkohola na decilitar krvi), ali druge države (na primjer Kalifornija) određuju granicu od 0,08. Čak i razina alkohola u krvi od 0,08 može smanjiti sposobnost osobe da sigurno upravlja vozilom.Produljena uporaba prekomjernih količina alkohola oštećuje mnoge organe tijela, naročito jetru, mozak i srce. Poput mnogih drugih tvari, alkohol je usmjeren prema izazivanju podnošljivosti tako da ljudi koji redovito piju više od dva pića na dan mogu piti više alkohola nego oni koji ne piju ,a da ne postanu otrovani. Alkoholičari mogu također postati otporni prema drugim tvarima za umirivanje; na primjer, oni koji uzimaju barbiturate ili benzodiazepine obično trebaju više doze da postignu terapijski učinak. Čini se da podnošljivost ne smeta načinu na koji se alkohol razgrađuje ili izlučuje iz tijela. Štoviše, alkohol izaziva prilagodbu mozga i drugih tkiva na njegovu prisutnost.Ako neki alkoholičar iznenada prestane piti, vjerojatno će doći do simptoma apstinencijske krize. Sindrom alkoholne apstinencijske krize obično počinje 12 do 48 sati nakon što osoba prestane piti alkohol. Blagi simptomi uključuju tremor, slabost, znojenje i mučninu. Neki ljudi razviju napadaje (zvane alkoholna epilepsija ili “rum fits”). Teški alkoholičari koji prestanu piti mogu dobiti alkoholnu halucinozu. Oni mogu imati halucinacije i čuti glasove koji su optužujući i prijeteći uzrokujući strah i stravu. Alkoholna halucinoza može trajati danima a može je se suzbijati antipsihotičkim lijekovima kao što su klorpromazin ili tioridazin.Ako je se ostavi neliječenom, alkoholna apstinencijska kriza može dovesti do skupa težih simptoma nazvanih delirium tremens (DTs). Delirium tremens obično ne počinje odmah; pojavljuje se oko 2 do 10 dana nakon prestanka pijenja. Pri deliriumu tremensu osoba je u početku tjeskobna, a kasnije razvija sve veću zbunjenost, pospanost, noćne more, prekomjerno znojenje i duboku depresiju. Frekvencija pulsa se ubrzava. Može doći do povišenja temperature. Epizoda se može pojačavati do prolaznih halucinacija, iluzija koje potiču strahove i nemir, te dezorijentaciju s vidnim halucinacijama koje mogu poticati stravu. Posebno zastrašujuće može biti viđenje predmeta u blijedom svjetlu. Konačno osoba postaje izvanredno zbunjena i neorijentirana. Osoba s delirium tremensom katkada osjeća da se pomiče pod, da padaju zidovi ili da se okreće soba. S napredovanjem delirija, ruke se stalno tresu što se ponekad proširi na glavu i tijelo i većina ljudi postaje izrazito nekontroliranih pokreta. Delirium tremens može završiti smrću, naročito ako ga se ne liječi.Drugi problemi su neposredno povezani s otrovnim učincima alkohola na mozak i jetru. Alkoholom oštećena jetra je nesposobnija riješiti tijelo otrovnih tvari što može uzrokovati jetrenu komu. Osoba koja razvije jetrenu komu postaje tupa, pospana, omamljena i smetena i obično dobije čudan, lepršajući tremor ruku. Jetrena koma je po život opasno stanje i mora je se odmah liječiti.Korsakoffljev sindrom (Korsakoffljeva amnezička psihoza) obično se javlja u ljudi koji redovito piju velike količine alkohola, naročito onih koji su slabo ishranjeni i imaju manjak vitamina B (naročito tiamina). Osoba s Korsakoffljevim sindromom ne pamti nedavne događaje. Pamćenje je tako slabo da osoba često izmišlja priče u nastojanju da prekrije nesposobnost sjećanja. Nakon Korsakoffljeva sindroma katkada uslijedi napad deliriuma tremensa. Neki ljudi s Korsakoffljevim sindromom razviju i Wernickeovu encefalopatiju; simptomi uključuju nenormalne pokrete očiju, zbunjenost, neusklađene pokrete i nenormalnu funkciju živaca. Ukoliko se manjak tiamina hitno ne nadoknadi Korsakoffljev sindrom može završiti smrću.U trudnice anamneza o kroničnoj, teškoj uporabi alkohola može biti povezana s ozbiljnim porođajnim manama ploda koji se razvija, uključujući nisku porođajnu težinu, manju duljinu, smanjenu glavu, oštećenje srca, oštećenje mišićnog tkiva i nisku inteligenciju ili duševnu zaostalost. Umjereno društveno pijenje (na primjer dvije čaše po oko 100 g vina dnevno) nije povezano s takvim problemima.
Mladi i alkohol
Za razliku od odraslih, mladi piju rjeđe, ali gotovo uvijek s namjerom da se napiju. Njihov svjetonazor ne prepoznaje objektivne rizike, a u alkoholu vide mogućnost koja im donosi opuštenost i potiče spontanost. S obzirom da je nemoguće potpuno predvidjeti kako alkohol utječe na um i tijelo, njegova konzumacija osobito je rizična za tinejdžere kojima nedostaju vještine prosudbe i suočavanja sa stresom vezanog uz konzumaciju alkohola. Važno je znati da kod tinejdžera ne govorimo o alkoholizmu, već o zloupotrebi alkohola i rizicima ranog pijenja. Dugoročne posljedice zloupotrebe alkohola u tinejdžerskoj dobi veoma su razorne budući je to dob intenzivnog rasta i razvoja. Osobita opasnost leži u tome što je ovo period intenzivnog razvoja čeonog režnja mozga. Čeoni režanj zadužen je za planiranje, rasuđivanje, rješavanje problema, prepoznavanje i upravljanje emocijama i socijalnim vještinama. Mozak tinejdžera ne samo što nije ni blizu zrelosti, već siva i bijela masa prolaze kroz velike strukturalne promjene dugo nakon puberteta. Stoga konzumacija alkohola tokom ovog osjetljivog razdoblja razvoja moždane kore ostavlja trajne i teške posljedice u funkcioniranju osobe u budućnosti. Uz dugoročne posljedice konzumacije alkohola postoje i mnoge kratkoročne kao što su: promjena raspoloženja – alkohol je depresor središnjeg nervnog sistema i kao takav stvara osjećaj otupjelosti i bezvoljnosti, nemiran san, trovanje alkoholom s opasnim posljedicama, lošiji uspjeh u školi, distorzirana (iskrivljena) percepcija i koordinacija, neadekvatna prosudba koja može dovesti do nezgoda, problema sa zakonom i ostalih oblika rizičnog ponašanja (npr. neželjena trudnoća, konzumacija ostalih opojnih sredstava, prometni prekršaji i nesreće).
ALKOHOLIZAM U BOSNI I HERCEGOVINI
Zabrinjavajući je podatak kako je u posljednjih nekoliko godina sve veći broj mladih u uzrastu od 15 do 18 godina koji se liječe, navodi Sanja Vukadinović, šefica Odjeljenja za bolesti zavisnosti pri banjalučkom Kliničkom centru. Ona ne misli kako su podaci Svjetske zdravstvene organizacije o Bosancima i Hercegovcima koji su prvaci u ispijanju alkohola preuveličani.„ Ako vam kažem da nam se javljaju ljudi koji navode podatak da unazad 14 dana popiju 15 do 17 litara nekog žestokog pića, najčešće je to rakija na ovom području“, navodi ona.Problem alkoholizma u Bosni i Hercegovini posebno je izražen nakon završetka rata, a uzroci su najčešće siromaštvo i nezaposlenost. Psiholog Ibrahim Prohić kaže kako konzumiranje alkohola pokazuje nesređenost društva. Prema njegovim riječima, konzumiranje alkohola predstavlja „dobar način otapanja životnih ili individualnih problema “. „ Društvena rekacija po ovome pitanju i u sklopu ovoga problema nije adekvatna. Treba se podsjetiti da postoji opšta saglasnost da je stanje mentalnog zdravlja u BiH u posljednjih 10 godina loše, odnosno da postoji tendencija stalnog pogoršavanja. Alkoholizam je samo jedna forma mentalnog zdravlja, odnosno mentalne bolesti.“, kazao je Prohić.Sjeverni dio Bosne i Hercegovine poznat je kao šljivarski kraj, gdje u pravilu skoro svako domaćinstvo godišnje proizvede i po nekoliko stotina litara rakije. Zbog toga ne treba biti čudno što 73 posto građana BiH, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, isključivo konzumira to piće, koje u prosjeku ima od 38 do 40 stepeni alkohola.
Liječenje
Alkoholičari koji razviju simptome apstinencijske krize općenito se sami liječe pijenjem. Neki ljudi traže medicinsku skrb zbog toga što ne žele nastaviti piti ili što su simptomi apstinencijske krize preteški. U svakom slučaju liječnik najprije ispituje mogućnost postojanja neke bolesti ili ozljede glave što bi moglo otežati situaciju. Liječnik zatim nastoji prikazati tip simptoma apstinencijske krize, ocijeniti koliko osoba obično pije i istražiti kada se prestalo s pijenjem.Budući da manjak vitamina uzrokuje moguće po život opasne simptome apstinencijske krize, liječnici u hitnoj službi općenito daju intravenski visoke doze C vitamina i B kompleksa, naročito tiamina. Da bi se spriječilo neke simptome alkoholne apstinencijske krize i izbjegla dehidracija često se daju intravenski tekućine, magnezij i glukoza.Liječnici često propisuju benzodiazepin tijekom nekoliko dana da smire nemir i spriječe simptome apstinencije. Antipsihotički lijekovi se općenito daju malom broju ljudi s alkoholnom halucinozom. Delirium tremens može ugrožavati život pa se liječi silovitije da bi se suzbila visoka temperatura i jaki nemir. Obično su potrebne tekućine dane intravenski, lijekovi koji snizuju temperaturu (kao što je paracetamol), sredstva za smirenje i pomni nadzor. Takvim liječenjem, delirium tremens obično nestaje unutar 12 do 24 sata nakon početka.Nakon što su hitni medicinski problemi riješeni, trebalo bi započeti s programima uklanjanja otrova (detoksikacija) i rehabilitacije. U prvom stadiju liječenja, alkohol se u potpunosti uklanja. Tada alkoholičar mora promijeniti ponašanje. Teško je ostati trijeznim. Bez pomoći, većina ljudi dobije recidiv unutar nekoliko dana ili tjedana. Općenito se smatra da je grupna terapija bolja nego pojedinačno savjetovanje. Međutim, liječenje treba prilagoditi individualno. Isto tako može biti važno pridobiti potporu članova obitelji.
LITERATURA:
⦁ http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-za-pacijente/poremecaji-dusevnog-zdravlja/ovisnost-o-lijekovima/alkoholizam
⦁ https://www.zdravi-grad-porec.hr/strucne-teme/alkoholizam-bolest-koja-moze-zadesiti-svakoga-od-nas-bez-iznimke/
⦁ http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=14878
⦁ https://www.docsity.com/sr/predmeti/drustvene-devijacije-i-oblici-devijantnog-ponasanja/









