2. Analiza rtg snimka
Analiza RTGa započinje uvidom u stanje mekih tkiva i koštanih elemenata grudnog koša, da bi otklonili sumnju na potkožni emfizem ili eventualno neku patologiju rebara. Gledamo simetriju plućnih polja sa desne i sa lijeve strane, poredimo vrhove pluća koji također moraju biti simetrični, položaj traheje i njene bifurkacije (može biti pomjerena udesno zbog aorte koja jaše iznad desnog principalnog bronha), te centralnu medijastinalnu sjenu. Pažnju posebno treba obratiti na hiluse(naročito na limfne čvorove ako su uvećani - sarkoidoza), kakvog su izgleda (transparencije), plućnu vaskularnu šaru koja polazi iz hilusa, zatim kardiofrenični i kostofrenični ugao (fiziološki oštri i transparentni, bez sadržaja. Kardiofrenični ugao može biti zasjenjen u inspiriju v. cavom inferiror i hepatičnim venama). Mjerimo kardio-torakalni omjer koji predstavlja razliku između u utrašnjeg dijametra toraksa i vanjskog dijametra srca. Normalan KT omjer iznosi 1/3 tj. srce zauzima 1/3 ukupnog dijametra toraksa. KT omjer veći od 0.75 je mogući znak kardiomegalije. Potrebno je analizirati desnu i lijevu konturu centralne medijastinalne sjene i opisati eventualne promjene.
Kada kažemo simetrično, mislimo na sve ono što je fiziološki, a sve što nije simetrično može predstavljati varijaciju ili patološko stanje. Sve promjene treba opisati detaljno, tj. potrebno je navesti lokaciju, vrstu promjene i njenu veličinu. Više o tome možete pročitati u članku “Patološke primjene na RTG P/C”.
3. Diferencijalna dijagnoza
Na osnovu radioloških promijena ,postavlja se u grupu oboljenja u koju bi najvjerovatnije pripadala. U ovom slučaju to mogu biti pneumonije, bronhopneumonije, tuberkuloza, pneumotoraks, hidrotoraks, tumori, kardiomegalija, strano tijelo, atelektaze, sarkoidoza, emfizem pluća, potkožni emfizem, frakture rebara, dilatacija i aneurizma aorte, kalcifikacija aortne valvule, hipertrofija lijevog ventrikula, itd.
4. Definitivna dijagnoza
Definitivna dijagnoza se nekad može postaviti odmah na osnovu tipičnih radioloških promjena (pneumotoraks ili bronhopneumonija), ali to često nije slučaj i ne preporučuje se preskakati korake interpretacije jer vrlo lako može doći do postavljanja pogrešne dijagnoze. Kod većine bolesnika definitivna dijagnoza se daje tek nakon analize rtg snimka, utvrđivanja starosti i spola bolesnika, cijelokupne anamneze, fizikalnog pregleda, laboratorijskih nalaza i drugih analiza.
Klasični printani RTG snimci, koji se stavljaju na negatoskop, su danas zamijenjeni kompjuterskim programima u kojima se mogu naći svi relevantni snimci za svakog pacijenta. RTG srca i pluća je u IMPAX sistemu, koji se koristi u javnim medicinskim ustanovama u Kantonu Sarajevo, označen kao CXR (chest x-ray). Ovaj i slični programi su olakšali analizu jer snimci uvijek sadrže ime i prezime, godište pacijenta, vrijeme snimanja i poziciju u kojoj su snimljeni. Pored toga, moguće je mijenjati kontrast same slike i tako lakše nalaziti promjene, te je moguće uvećati promjene koje opisujemo.
VIŠE INFORMACIJA O BOLNIČKIM INFORMATIVNIM SISTEMIMA: https://www.fokus-infoprojekt.hr/web/evo/6-integrirani-bolnicki-informacijski-sustav
UPUTE ZA PACIJENTE: https://kc-bl.com/Cir/docs/Info_pacijenti_pdf/UZV2013%20(2).pdf
1. Praktikum kliničke radiologije za studente medicine; Petar Bošnjaković, Dragan Stojanov, Zoran Radovanović, Slađana Petrović; treće izmijenjeno i dopunjeno izdanje; DATASTATUS, 2016; Beograd
2. Clinical Radiology, The Essentials, Richard H. Daffner; Williams and Wilkins 1993; Baltimora, USA