Hipertenzivna kriza predstavlja vrijednosti sistolnog pritiska iznad 220 mmHg i dijastolnog pritiska iznad 110 mmHg. Simptomi mogu biti: dispnea, bol u grudima, neurološki ispadi, poremećajii svijesti. Postoji povećan rizik od infarkta miokarda, cerebrovaskularnog inzulta, encefalopatije, plućnog edema i plućne embolije. Ovakvim pacijentima se hitno pomaže plasiranjem intravenoznog puta i stabilizacijom krvog pritiska.
Posljedice hipertenzije:
Terapija hipertenzije obuhvata
1. edukaciju i savjetovanje pacijenta
2. medikamentoznu terapiju
Edukacija pacijenta je bitan aspekt svakog oboljenja. Pacijentu ste dužni objasniti prirodu bolesti, cilj terapije, promjene životnog stila koje se moraju napraviti što prije i kojih se pacijent mora pridržavati te je potrebno bjasniti pacijentu važnost poštivanja svih nefarmakoloških preporuka. Dužni ste pacijentu odgovoriti na sva pitanja. Bitno je da pacijentu objasnite kakve promjene treba napraviti:
1. dijeta sa smanjenim unosom soli i šećera
2. prekid pušenja i konzumacije alkohola
3. povećati fizičku aktivnost
4. smanjiti stres i uvesti metode relaksacije.
Cilj terapije je da se pritisak spusti ispod 140/80 mmHg bez neželjenih efekata. Kod mlađih od 65 godina cilj nam je da vrijednosti sistolnog pritiska budu između 120-129 mmHg, a kod onih starijih od 65 godina cilj nam je vrijednost sistolnog pritiska 130-139 mmHg. Dijastolni pritisak uvijek želimo da je manji od 80 mmHg. Kod pacijenata sa dijabetesom ili hroničnom bubrežnom bolesti cilj nam je da pritisak bude manji od 130/80 mmHg.
Medikamentozna terapija se zasniva na korištenju samo nekoliko grupa lijekove. Pronalaženje tačne kombinacije ovih lijekova za pojedinačnog pacijenta je umijeće za sebe. U narednih nekoliko pasusa pokušat ću da vam principe medikamentozne terapije objasnim što je moguće jasnije. Lijekovi koji se koriste su:
1. ACEI – inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima
2. ARB – blokatori angiotenzinskih receptora
3. CCB – blokatori kalcijevih kanala (dihidropiridinski i nedihidropiridinski
4. BB – beta blokatori
5. AB – alfa blokatori
6. diuretici
Monoterapija (terapija samo jednim lijekom= se daje kod hipertenzije prvog stepena bez pristnih rizikofaktora, te kod starijih od 80 godina i teško bolesnih. Inicijalna terapija je dvojna terapija. Dvojna terapija podrazumijeva kombinaciju ACEI/ARB sa CCB/diuretikom. Sljedeći korak predstavlja trojnu terapiju koja podrazumijeva kombinaciju ACEI/ARB sa CCB i sa diuretikom. Krajnji korak je dodavanje još jednog diuretika, alfa blokatore ili beta blokatore.
Grupe lijekova koje koristimo možemo kombinovati na različite načine uz pravilo da ne kombinujemo ARB i ACEI. Prije početka terapije pacijenta treba pitati da li pije NSAIL, te ako ih pije isključiti ih.
Hipertenzija rezistentna na terapiju je stanje u kojem pritisak ne silazi ispod 140/90 mmHg nakon trojne terapije u kojoj se nalazi bar jedan diuretik i koja ne traje kraće od mjesec dana. Treba naći grešku i promijeniti terapiju.
Najnovije informacije i smjernice možete naći na: https://www.who.int/cardiovascular_diseases/guidelines/hypertension/en/.
Više o lijekovima možete naći u našem članku “Farmakologija hipertenzije”.
REFERENCE:
1. Interna medicina 4. izdanje, Pisac: Božidar Vrhovac, Branimir Jakšić, Željko Reiner, Boris Vucelić; Izdavač: Naklada Ljevak
2. Harrisonov priručnik medicine, 17. izdanje; Fauci, Braunwald, Kasper, Hauser, Longo, Jameson i Loscalzo, DATASTATUS, 2016, Beograd.
3. Praktikum porodične medicine, Zaim Jatić