Najčešće grupe lijekova koje koristimo u terapiji hipertenzije su:
1. Diuretici (D)
2. Beta blokeri (BB)
3. ACE inhibitori (ACEI)
4. Blokatori ATII receptora (ARB)
5. Blokatori kalcijevih kanala (CCB)
DIURETICI
Diuretici su lijekovi koji povećavaju izlučivanje natrija i vode iz organizma i to putem bubrega. Njhovo primarno djelovanje je smanjenje reapsorpcije natrija i hlora, a sekundarno djelovanje je povećano izlučivanje vode srazmjerno povećanju ekskrecije NaCl. U terapiji hipertenzije koristimo:
1. Tiazidni diuretici (hidrohlorotiazid, indapamid, hlortalidon)
2. Diuretici Henleove petlje (furosemid, torasemid)
3. Diuretici koji štede K (amilorid, triamterene, spirolonolakton, epleronen)
Prema jačini diuretičkog djelovanja diuretike možemo podijeliti na sljedeći način:
1. diuretici Henleove petlje – imaju jako i kratko diuretičko djelovanje;
2. tiazidni diuretici – lijekovi koji imaju umjereno diuretičko djelovanje;
3. diuretici koji štede kalij – koji tako slabo diuretički deluju da se ne primjenjuju sami.
Diuretici su osnovni lijek u svakoj terapiji hipertenzije. Tiazidni diuretici imaju prednost nad diureticima Henleove petlje zbog dužeg djelovanja. Diuretici Henleove petlje su potentniji kada je vrijednosti kreatinina u plazmi >190 µmol/l. Svi diuretici imaju interakciju sa digitalisom zbog čega je potreba prevencija hipoK.
TIAZIDNI DIURETICI (TD)
Tiazidni diuretici povećavaju količinu izlučene mokraće delovanjem na nivou distalnih tubula bubrega. Oni koče reapsorpciju Na i Cl. Kada se koncetracija Na u krvi smanji, smanji se utjecaj adrenalina na glatke mišiće krvnih sudova, koji se zbog toga opuštaju. Posljedično dolazi do sniženja vrijednosti krvnog pritiska i rasterećenja srca. Pojačava se izlučivanje K iz organizma, a zadržavaju se Ca. Zbog toga što štede Ca posebno su pogodni za primjenu kod starijih ljudi (naročito žene u menopauzi). Kontraindicirani su kod trudnica, hiperCa, hipoK, giht i intolerancija glukoze. Najbitnija interakcija je sa digitalisom koji pojačava toksičnost. Uzimaju se per os.
Neželjeni efekti:
1. hipoK, hipoMg, hipoNa, alkaloza
2. hiperCa, hiperholesterolemija
3. hiperuricemija, hiperglikemija
4. hiperlipidemija, inzulinska rezistencija
5. alergijske reakcije, pankreatitis, hepatotoksičnost
6. zamor, slabost, impotencija
DIURETICI HENLEOVE PETLJE (DHp)
Ovi diuretici djeluju na debeli uzlazni krak Henleove petlje blokiranjem simportera Na+/K+/2Cl (transportni protein koji vraća u krv Na, K, Cl. U odnosu na ostale diuretike, diuretici Henleove petlje imaju najjače diuretsko djelovanje, koje se povećava sa povećanjem njihove doze). Naročito su korisni pri liječenju hipertenzije kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega. Interakcije su iste kao i kod TD.
Neželjeni efekti:
1. hipoK, hipoMg, hipoNa
2. alakaloza
3. hiperglikemija, rezistencija na inzulin
4. hiperholesterlemija, hipertrigliceridemija
5. osip, fotosenzitivnost, pankreatitis
6. umor, impotencija
DIURETICI KOJI ŠTEDE K (DšK)
Ovi diuretici su indirektini antagonisti aldosterona koji djeluju na krajnji distalni i kortikalni sabirni tubul. Primenjuju se u kombinaciji sa TD i DHp kako bi se sprečila hipoK. Blokiraju razmjenu Na i K te zadržavaju K u organizmu. Spironolakton i epleronen su direktni antagonisti aldosterona.
Neželjeni efekti:
1. hiperK
2. alkaloza, mučnina
3. hiperglikemija
4. ginekomastija , impoencija
5. menstrualni poremećaji
Zbog rizika od hiperkalijemije ova grupa lijekova se ne primjenjuje zajedno sa ACEI i drugim diureticima iz ove grupe.
BETA BLOKERI (BB)
Beta blokeri su naročito uspješni kod mlađih pacijenata sa hiperkinetičkom cirkulacijom. Primjeri ovih lijekova su: propranolol, bisoprolol, atenolol i metoprolol. Postoje 3 vrste beta receptora:
1. beta 1 -> nalaze se pretežno u srcu, djeluju hronotropno i inotropno
2. beta 2 -> bronhodilatacija, vazodilatacija, relaksacija glatke muskulature i mišićni tremor
3. beta 3 -> lipoliza
U neselektivne BB spadaju propranolol, alprenolol, i oksiprenolon. Beta 1 selektivni blokeri je atenolol. Neželjeni efekti su:
1. bradikardija, srčana insuficijencija, AV blok
2. bronhospazam
3. insomnia, depesija
ACEI
Najčešće se iz ove grupe koriste: lizinopril, enapril, ramipril i perindopril. Kontraindicirani su kod trudnica i žena u reproduktivnom periodu, stenoze bubrežne arterije i hiperK. Neželjeni efekti su:
1. suhi kašalj (javlja se kod 15% pacijenata i potrebno je promijeniti lijek)
2. ortostatska hipotenzija, angioedem
3. pancitopenija, leukopenija, agranulocitoza
4. bubrežna insuficijencija
Zbog opasnosti od hiperK potrebno je pažljivo izabrati diuretik. U slučaju hipovolemije ACEI u najnižoj dozi se uključuju tek nakon što su diuretici obustavljeni 2-3 dana. U slučaju potrebe za promjenom lijeka izbor su ARB. Ne kombinuju se ARB i ACEI.
CCB
Blokatori kalcijevih kanala su direktni vazodilatatori arteriola sa negativnim inotropnim djelovanjem. Na srce djeluju tako da smanjuju potrošnju energije i potrebu srčanog mišića za kisikom. Treba ih koristiti sa oprezom kod disfunkcije lijevog ventrikula. Razlikujemo dvije grupe:
1. NEDIHIDROPIRIDINSKI:
verapamil i diltiazem (mogu izazvati bradikardiju i AV blok)
2. DIHIDROPIRIDINSKI:
nifedipin, amlodipin, lerkanidipin
Danas se koriste SR oblici (slow release – sporo otpuštanje).
CCB se preporučuju posebno kod izolovane sistolne hipertenzije, mogu se primijeniti kod dijabetičara i kod astme i HOPB. Kontraindicirani su kod: srčane insuficijencije, oštećenja jetre. Najčešći neželjeni efekti su periferni edemi i opstipacija.
Pri liječenu maligne hipertenzije koristimo: